• Bit Hapkidoa je dobiti prednost kroz tehniku, izbjegavajući korištenje snage protiv snage i / ili veličine prema veličini, to jest korištenje istočnjačkog shvačanja filozofije Yina i Yanga (korejski: Um – Yong). To čini ovaj stil osim za muškarce, prikladnim i za žene i za djecu, jer nije nužno potrebno za susret s napadačem korisititi se jednakom i podudarnom fizičkom snagom, već naučenom primjenjivom tehnikom. U tradicionalnom Hapkido dijelovi kao što su vježbe udaraca izvode se u obliku vježbi bez partnera. Međutim, većina se izovdi s partnerom koji drži fokusere („jastuke“ za udaranje). Prilikom korištenja teških napada na ciljeve, student prakticira udarce rukom i nogom koristeći preciznu i ciljanu punu snagu udarca u fokusere. Sparing je također sastavni dio podučavanja Hapkido tehnike, ali mora se pažljivo kontrolirati, jer su tehnike u Hapkidou stvorene za realnu samooobranu te mogu biti opasne. Mnoge su tehnike Hapkido neprikladne za upotrebu u sparingu, jer bi zasigurno rezultirale ozljedama, čak i kada se koristi zaštitna oprema. Za učenike početnike općenito se ističu povijest, filozofija, teorija, samoobrana, temeljni razvoj vještina, udaranje, fizičko kondicioniranje, istezanje i vježbanje, uključujući “Ki” meditaciju i vježbe disanja. Izgradnja snažnog temelja bitna je za svakog Hapkido vježbača. Pravilni rad nogu i kretanje, pozicioniranje, stavovi, disanje, bacanje i padanje / “Nak-Bup” (“Načela padanja”) te tehnike samoobrane samo su neki od tih temeljnih područja vježbanja. S repertoarom koji uključuje dvadeset i pet (25) “Osnovnih udaraca nogom”, vježbači Hapkidoa će naučiti preko stotinu i osamdeset (180) udarnih varijacija nogom … najviše pronađenih u bilo kojoj borbenoj umjetnosti! Obuka za oružje je također tradicionalni dio prakse Hapkido vještine i nastavnog plana i programa za višu razinu zvanja “Gup” (učeničkih pojaseva) i “Dan” (crnih pojaseva). Ovo oružje uključuje: Štap za hodanje; Pojas; Šal; Dan-Bong (kratki štap – 30 cm); Jang-Bong (dugi štap); Nož (Kal); Drveni mač (Mok-Gum); Mač od bambusa (Jook-Do); Mač (gum); Palice spojene lancem (Nunchaku); koplje; i palicu sa drškom (tonfa). Iako nije tradicionalna praksa u Hapkidou, neke škole nude forme sa oružjem koje se posebno provode kroz dječji trening. Iako postoji vrlo malo Hapkido natjecanja širom svijeta, ipak postoje. To uključuje: Svjetske Hapkido Igre (Južna Koreja); Svjetsko prvenstvo u svim korejskim borilačkim vještinama (Seoul, Južna Koreja); Sve europsko Hapkido prvenstvo (Europska Hapkido Unija) I južnoameričko Hapkido prvenstvo (Brazil, Kolumbija, Argentina). Natjecanja su izvrsna za predstavljanje Hapkido umjetnosti, izazivajući vježbače da dosegnu za nove vještine i rezultate, a mogu se koristiti kao ‘mjerni štapić’ za majstore i instruktore kako bi procijenili razinu znanja svojih učenika. Pod vodstvom svog osnivača (DoJuNim Ji, Han Jae), majstora i mnogih posvećenih studenata širom svijeta, Hapkido se i dalje nastavlja razvijati.