Povijest TAEKWONDO-a

Povijest borilačkih vještina u Koreji je vrlo duga. Najstariji dokazi su kipovi i slike pronađeni u grobnici dinastije Muyong Chong (oko 3. stoljeća p.n.e.) koje prikazuju ratnike u borbenim pozama. U to doba, Koreja je bila podijeljena na tri kraljevstva: Silla, Koguryo i Paekje. Sva tri kraljevstva su imala jake vojske (u Koguryo zvanih "Sonbae", u Silla "Hwarang") koje su izučavale vještinu nenaoružane borbe. U to vrijeme, vještina se zvala hwarang-do ili subak.
Subak se razvio u vještinu taekkyon, koja se često koristila na vojnim demonstracijama, i na turnirima na kojima su se ratnici mogli dokazati u međusobnom nadmetanju. To posebno dolazi do izražaja za vrijeme dinastije Koryo (918. – 1392. n.e.), koja ujedinjuje tri kraljevstva, i kada se natjecanja u taekkyonu koriste u svrhu pronalaženja talentiranih novih vojnika ili čak promaknuća vojnika u časnike. Kroz stoljeća, taekkyon razvija mnogo specifičnih nožnih tehnika. Za vrijeme dinastije Joseon, konfucijanizam zamjenjuje budizam kao službena religija, i društvo postaje manje fokusirano na ratovanje i viši društveni slojevi počinju se više baviti poezijom i glazbom. Shodno tome, taekkyon postaje zanimacija nižih društvenih slojeva i preživljava kao narodna igra sve do početka 20. stoljeća.
Za vrijeme japanske okupacije Koreje, sve borilačke vještine su strogo zabranjene i taekkyon praktički izumire. Mnogo Korejaca putuje u Japan na studij i tamo se upoznaje s karateom. Po završetku drugog svjetskog rata i japanske okupacije, vraćaju se u Koreju i otvaraju škole borilačkih vještina.
Neke od poznatih škola iz ovog razdoblja su Chung Do Kwan, Oh Do Kwan i Jidokwan. Škole nisu bile povezane, a vještina koju su podučavali (uglavnom varijacije okinavskog karatea) se nazivala raznim imenima: kong soo do, tang soo do, tae soo do itd. Kroz utjecaj taekkyona, vještina poprima mnoge specifične nožne tehnike, ali se još uvijek podučava pod različitim imenima, s različitim formama, zvanjima koja nisu ujednačena itd.
Među vlasnicima škola se ubrzo javlja želja za ujedinjenjem njihovih stilova u jedinstvenu korejsku borilačku vještinu. Nova vještina se isprva naziva tae soo do, ali ubrzo mijenja ime u taekwondo i počinje process ujedinjenja. 1961. je osnovan Korea Taekwondo Union kao prva udružena organizacija, koja 1965. mijenja ime u Korea Taekwondo Association, naziv koji nosi i danas.

a) Podrijetlo taekwondoa
Čovjek po prirodi ima nagon sačuvati vlastiti život kao i život svoje vrste i zbog toga se neprestano upušta u tjelesne aktivnosti kontinuirano ili nekontinuirano. Čovjek ne može bez tjelesnih kretnji i on raste i razvija se na njima bez obzira na vrijeme i mjesto. U davna vremena ljudi nisu imali ništa osim golih ruku i tijela kako bi se obranili; pa su stoga razvili tehnike borbe golim rukama. Čak i u vremena kada su ruke bile razvijene kao napadačka i obrambena sretstva ljudi su i dalje uživali u tehnikama borbe golim rukama radi psihičkog osnaživanja i radi iskazivanja kroz natjecanja na ritualima plemenskih zajednica.

U ranoj povijesti Korejskog Poluotoka na njemu su obitavala tri plemena; sva tri koja su sudjelovala na plemenskim natjecanjima.U to vrijeme ljudi su tehnike učili iz iskustva borbi s divljim zvijerima čiji su napadački i obrambeni pokreti također bio predmet analiza. Vjeruje se da je upravo to pravi temelj današnjeg taekwondoa, čije potječe od "subak", "taekkyon", "takkyon" i tako dalje. Tijekom kasnijeg dijela davnih vremena na Korejskom Poluotoku nastaju tri kraljevstva koja se neprestano bore za prevlast. Bila su to carstva Koguryo, Paekje i Silla, sva tri s brojnim istreniranim ratnicima. Dakle, Korejska povijest govori nam da su u sva tri carstva na čelu imale vojne osobe kao vođe što dokazuje vojnu tendenciju vladajuće hijerarhije.

Kao rezultat toga, mlade ratničke postrojbe bile su organizirane, kao što su "hwarangd" u Silli i "chouisonin" u Koguryou, koje su kao vrlo bitan dio obuke adaptirali treniranje borilačkih vještina. Obnovljena knjiga borilačkih vještina koja se zove "muyedobo-tongji" kaže: "Taekwondo je temelj borilačke vještine , omogućujući pojedincu da izgradi snagu upotrebljavajući šaku i stopalo slobodno i trenirajući ruke i noge kao i cijelo tijelo kako bi bilo prilagodljivo svakoj kritičnoj situaciji", što znači da je taekwondo bio dominantan u to vrijeme.

Silla je bilo kraljevstvo osnovano 57.godine prije Krista na jugoistočnom dijelu Koreje i Koguryo osnovano 37.godine prije Krista na sjevernom dijelu Koreje uz rijeku Yalu, oba kraljevstva trudila su se kako bi odgojili svoje mlade da postanu snažni ratnici zvani "hwarang" i "sonbae", svakako uz taekwondo kao jedan od principa fizičkog treninga.

b) Koguryovi "sonbae" i Taekkyon

Koguryo je osnovan na sjeveru Koreje, okružen neprijateljskim Han(Kineskim) plemenima sa sjevera. Stoga je u svom početnom stanju osnivanja nacije kraljevstvo organiziralo jake vojničke trupe zvane "sonbae". Prema povjesničarima, riječ "sonbae" označava čovjeka punog vrlina koji se nikada ne povlači iz borbe, tj. člana ratničke postrojbe. Knjiga povijesti o staroj Chosun dinastiji opisuje dane Koguryoa: "Ljudi bi se okupljali 10.ožujka svake godine na mjestu rituala, gdje su uživali u plesu s mačevima, streljaštvu, subak(taekyon) natjecanjima i tako dalje", implicirajući da je subak (taekwondo) bio među popularnijim događajima toga rituala. Također se navodi da su "sonbae živjeli u grupama, učeći povijest i književnost kod kuće i odlazili kako bi gradili ceste i utvrde za dobrobit društva, uvijek se posvećujući naciji." Stoga je sasvim prirodno da Koguryo stavi prioritet na taekkyon koji je bio osnova borilačkih vještina, što se može i dokazati pomoću zidnih slika otkrivenih na nekoliko grobnica u Koguryo doba.

Mural na Samsil grobnici prikazuje dvojicu ratnika koji se bore licem u lice u taekkyon (taekwondo) stavu, dok drugi mural u istoj grobnici prikazuje scene Korejskih hrvača jasno ih razlikujući od taekkyona.

c) Sillini "hwaranzi" i Taekkyon

Silla Kraljevstvo je bilo osnovano na jugoistočnom dijelu Korejskog Poluotoka i nije bila izravno ugrožena od vanjskih neprijatelja, sve dok se nije osnovalo Paekje Kraljevstvo na zapadnoj obali i dok nije počela invazija od strane Koguryo Kraljevstva sa sjevera. Tada je Silla bila prisiljena naoružati se razvojem borilačkih vještina. "Hwarang" ratnici su tipičan primjer Sillinih borilačkih vještina, koje su asimilacija Koguryovog "sonbae" sustava. Članovi mladih grupa hwaranga bili su dobro istrenirani s osjećajem sinovske odanosti, odanosti kraljevstvu i požrtvovne predanosti društvu kako bi postali važne osobe za vođenje kraljevine. Najznačajniji među njima bili su Kim Yu-Sin i Kim Chun-Chu koji su koji su donijeli konačan doprinos ujedinjenju sva tri kraljevstva.

Kronike starih Chosuna opisuju život hwaranga: "hwaranzi su birani kroz kraljevstvo preko natjecanja, i nakon odabira, živjeli bi zajedno u skupinama, učeći, vježbajući subak(stariji oblik taekwondoa), jahanje, i ponekad su uživali u raznim igrama uključujući i Korejsko hrvanje(Ssirum). Za vrijeme mira hwaranzi su služili na dobro zajednice, radeći na hitnim pomoćima i gradeći utvrde i ceste, i uvijek su bili spremni žrtvovati svoj život za vrijeme rata."

Na hwarange su poseban utjecaj imale budističke discipline i zato brončane statue Herakla(čovjeka velike fizičke snage) trenutno izložene u Kyongju muzeju jasno govore da su borilačke vještine bile vježbane u hramovima pokazujući obrambene i napadačke stavove snažnog čovjeka(kao što pokazuje slika na samom početku stranice). Pogotovo oblik šake jako sliči "pravilnoj šaci"(jungkwon) u taekwondo smislu. Statua pokazuje i današnju "ravnu šaku"(pyon jumok) kao i upotrebu nogu koja se može vidjeti u današnjem taekwondou

Upečatljivo je da se u toj epohi Sille termini "subak"(ručne tehnike) i "taekkon" pojavljuju zajedno, pokazujući da su i ručne i nožne tehnike bile upotrebljavane u borilačkim vještinama kao i u današnjem taekwondou. Poslije je došlo i do razmjene taekkyon vještine između Koguryo i Silla kraljevstva što je doprinijelo širenju te vještine i na obični puk, a ne samo ratnike.

Dinastija Koryo koja je ujedinila Korejski Poluotok nakon Sille i koja je trajala od A.D.918 do 1392. godine razvijala je taekkyon više sistematski i učinila ga obaveznim predmetom na ispitima za odabir vojnih kadeta.
Tehnike i snaga taekyon borilačke vještine narasla je kako bi postala učinkovito oružje čak i za ubijanje ljudskih bića. U vojsci je uvedena kolektivna vježba zvana "obyong-subak-hui (borba između 5 taekkyon boraca) kako bi se mogla upotrijebiti i u pravom ratu. U ranijim danima Koryo dinastije borilačke sposobnosti su bile jedini uvjet za postati vojna osoba jer je kraljevina trebala "oružje" za obranu nakon osvajanja Korejskog Poluotoka. Stanoviti obični vojnik koji je znao taekkyon bio bi promoviran u generala, i mladi bi se ljudi pozivali na taekkyon natjecanja gdje su oni vještiji bili odabirani za vojne časnike. U to su vrijeme već postojale neke sudačke norme taekkyon natjecanja, što je dokaz da je taekwondo sport potekao iz tog razdoblja. Kronike Koryo dinastije govore: "Na testu snage taekkyon tehnike , Lee Yi-Min udario je potporni stup jedne kuće svojom desnom šakom, tada su se neki od stupova krova uzdrmali. Drugi taekkyon vježbač svojom je šakom probio zid od cigli."

Pogotovo su kraljevi Koryo dinastije bili jako zainteresirani za "subakhui" (taekkyon natjecanja), čineći ih obaveznim u obuci vojnika. Stoga je subakhui bio popularan i među stanovnicima jer bi se subak natjecanja organizirala kad god bi kralj išao po selima. U kasnijim godinama dinastije Koryo vojska se služila barutom i imala je neka novija oružja što je usporilo njenu potporu treniranju borilačkih vještina. Subakhui se očuvao kao folklorne igre da bi bio prenesen sve do moderne Koreje.

U moderno vrijeme Koreje, što uključuje Chosun (ili Yi) dinastiju (1392.~1910.), Korejsko Kraljevstvo i Japansku kolonijalnu vlast do 1945., taekwondo je radije zvan "subakhui" nego "taekkyon" i pretrpio je gubitke službene potpore od strane centralne vlade jer je oružje za nacionalnu obranu bilo modernizirano, iako je subakhui i dalje bio popularan u ranijim Chosun danima.

Yi dinastija (Chosun) bila je osnovana na ideologiji Konfucionizma, što je rezultiralo odbacivanjem svih budističkih festivala i pridavalo više važnosti književnosti nego borilačkim vještinama. Bez obzira na to, anali Chosun dinastije govore o subakhui natjecanjima naređenima od lokalnih dužnosnika radi odabira vojnika i onih naređenih od kraljeva koji su voljeli gledati subakhui natjecanja. Isto je tako naređeno iz Ureda za obranu da bi se vojnik trebao uposliti kada pobijedi tri druga natjecatelja na subakhui natjecanjima.

Tek u danima kralja Jungjo nakon sramotne invazije Japanaca na Koreju(1592.) kraljevska je vlada posvetila više pažnje obučavanju vojnika borilačkim vještinama radi bolje obrane. Oko ovog perioda izdana je i knjiga Muyedobo-tongji, koja je sadržavala ilustracije 38 pokreta koji jako sliče formama (poomsae) i osnovnim pokretima današnjeg taekwondoa. Dakako, ti se pokreti ne mogu usporediti s pokretima iz današnjih formi koje su modernizirane kroz znanstvene studije. Japanska kolonijalna vlast u potpunosti je zabranjivala sve tradicionalne igre uključujući i takkyon u procesu potiskivanja Korejskog naroda. Borilačka vještina taekkyondo (taekwondo) bila je tajno predavana samo od majstora do majstora sve do oslobođenja zemlje 1945.godine. Song Duk-Ki, jedan od tadašnjih majstora svjedoči da je njegov učitelj Im Ho bio poznat po svojim vještinama u taekkyondou, "skakao je preko zidova i trčao kroz šumu poput tigra". Taekkyondo majstori su neprestano živjeli pod prijetnjom zatvora što je postupno uzrokovalo padom popularnosti taekkyondoa.

Nakon oslobođenja Koreje od Japanske vlasti nakon drugog svjetskog rata, Korejski narod počeo je vraćati nacionalnu samosvijest i tradicionalne folklorne igre koje su nastavile sa svojom popularnošću. Stručnjaci borilačkih vještina počeli su otvarati svoje taekwondo vježbaonice po cijeloj zemlji i nakon završetka Korejskog rata (1950.~1953.) taekwondo je postao popularan među crnim pojasima u zemlji, šaljući oko 2000 taekwondo majstora u više od 100 zemalja za treniranje stranaca.